...

Papir (grčki pápyros; biljka papirus) je materijal koji se upotrebljava za pisanje, crtanje, tisak, pakiranje, itd. Proizvodi se uglavnom od drveta ili celuloze.

Povijest papira i njegov razvoj

Papir kao podloga za pisanje, u današnjem obliku, pojavio se u Kini oko 105. godine. Do tada, u Kini se pisalo na svili.

Papir se izradivao ručno od bambusove trske, rižine slame, lika, konoplje, starih ribarskih mreža, uopće, od sirovina koje u osnovi imaju vlaknastu strukturu. Spomenuti materijali usitnjavali su se tucanjem u kamenim posudama ili mljeli s ciljem da se dobiju udrobljena sitna vlakna. Udrobljena vlakna stavljala su se u posudu, prelila vapnenom vodom i kuhala. Kuhanjem dobijena kašasta masa nalijevala se na sito, ciju su mrežicu cinila vlakna od svilenih niti ili tankih štapica izrezanih od stabljika bambusa. Potresanjem sita dolazilo je do isprepletanja vlakanaca a suvišna voda cijedila se kroz sito u podmetnutu posudu sa kašastom masom. Ovim postupkom dobio se vlažan list "papira" vrlo slican današnjoj mokroj bugačici. Vlažan list formiran na situ pažljivo se odvojio od sita i stavljao na sušenje. Odvajanje vode iz lista obavljalo se polaganjem mokrog lista na ravnu površinu (daska, kamen, glinena ploca) i isparavanjem vode na suncu.

Osušeni list papira uranjao se zatim u ljepljivu masu dobijenu kuhanjem riže (škrob) i ponovno se sušio. Osušeni listovi poslije faze lijepljenja i sušenja slagali su se u kupove, prešali u drvenim prešama a zatim su se pojedinacni listovi peglali na mramornoj ploci pomocu slonove kosti ili glatkog kamena. Na ovako izrađen papir moglo se sasvim dobro pisati tušem ili tintom biljnog, odnosno mineralnog porijekla. Kinezi su papir rezali u odredeni format. Gotovo identicno i danas se rucno proizvodi papir koji se upotrebljava za specijalne tiskanice i reprodukciju umjetničkih djela.

Dugo godina je proizvodnja papira u Kini bila strogo čuvana tajna. Tek 500 godina kasnije papir se poceo proizvoditi u Koreji, i nešto kasnije, u Japanu. Oko 750. godine Arapi su poceli proizvodnju papira iz krpa koje su mljeli u kamenim mlinovima i tako dobijali potrebna vlakanca. Daljnji postupak bio je isti kao u Kini. No, Arapi su upotrebljavali sita sa mrežicom ispletenom iz metalnih niti, a kao ljepilo koristili su škrob dobijen iz prosijanog pšeničnog brašna. Arapi su prvi poceli bojiti i izrezivati papir u više odredenih formata. U Europi papir se počeo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100 - tih godina. Najme, u to vrijeme javile su se prve radionice za ručnu izradu papira, i to na Siciliji i u Valenciji, Španjolska. U Francuskoj u 14-om stoljeću Talijani osnivaju prve radionice. U Njemačkoj poznata je radionica iz 1390. godine.

Izumom pomičnih slova (Johan Gutenberg, 1440. godine, Mainz) započinje era "modernog" tiskarstva koja uzrokuje znatno povečanje potrošnje papira. Počinje se polako razvijati manufakturna proizvodnja papira, a kao sirovine koriste se pamuk, lan, konoplja i stare krpe. No, osjeća se stalni nedostatak papira zbog sve vece potrošnje i manjka osnovnih sirovina, krpa... Francuz Luis Rober 1799. godine uvodi u proizvodnju prvi parni stroj pomoću kojeg se mogla proizvoditi "beskonačna" papirna traka uz primjenu beskonačnog sita iz krpa kao osnovne sirovine, a nje je bilo nedovoljno da se zadovolje sve veće potrebe za papirom. Njemac Keller brušenjem drveta dobio je drvena vlakna koja su, pomiješana s krpama, davala sasvim dobru osnovnu sirovinu za izradu papira.

Na ovaj način se zapravo dobila drvenjaća kao osnovna sirovina za izradu papira (koja se i danas koristi za izradu novinskih papira).

Godine 1870. pojavljuju se nove sirovine za izradu papira: bijeljena celuloza iz slame i natronska celuloza iz drva četinjača. Godine 1884. počinje proizvodnja sulfitne celuloze iz četinjača. No, pravi tehnološki napredak za masovnu industrijsku proizvodnju papira, i upotreba drveta kao baze za osnovnu sirovinu, počeo je tek u prvoj polovici dvadesetog stoljeća.

Osnovne sirovine

Drvo je najvažnija sirovina za proizvodnju celuloze, 90% ukupne svjetske proizvodnje celuloze dobiva se iz drveta. Za proizvodnju papira potrebno je iz drvene mase razcinjavanjem dobiti vlakanca.

Za dobivanje povoljne strukture vlakanaca odlučujući su sljedeci faktori:

a) morfološka građa vlaknaste sirovine

b) mogucnost industrijskog razčinjavanja sirovine

c) pogodnost poluproizvoda dobivenog iz odredene sirovine za proces daljnje prerade.

U papirnoj industriji danas se uglavnom prerađuju višegodišnje biljke četinjača i liščara. Građa tih biljaka izrazito je vlaknasta, što je zapravo rezultat vlaknaste strukture molekule celuloze.

Za izradu papira i kartona odnosno celuloze i drvenjace koristi se drvo, i to:

Četinjače: smreka, bor, jela

Liščari: bukva, breza, topola

Četinjače

1. Smreka je jedan od najraširenijih četinjača. Najveca staništa šuma su u Rusiji, Finskoj, Švedskoj, Norveškoj, Kanadi, SAD... Smreka sazrijeva za sječu za 60 do 80 godina. Drvo smreke ima pogodan odnos širine naprama duljini vlakanaca, te ima mali sadržaj smole, što joj daje gotovo idealne karakteristike sirovine za izradu papira. Drvo smreke može se rasciniti svim kemijskim i mehanickim postupcima. Dužina vlakanaca smreke je oko 2,6 do 3,8 a širina 0,025 do 0,070 milimetara.

2. Bor raste brže od smreke ali ne dosiže njenu visinu i starost. Bor ima relativno slične karakteristike kao smreka, no visok sadržaj smole u drvu otežava njegovu preradu. Preraduje se mehanickim postupkom u drvenjacu a alkalnim u celulozu. Dužina vlakanaca drveta bora je oko 2,6 do 4,4 a širina 0,030 do 0,075 milimetara.

3. Jela ima gotovo iste karakteristike kao i bor.

Liščari

1. Bukva je važna sirovina za proizvodnju vlaknaste materije iz koje se proizvodi celuloza. Drvo bukve ima relativno kratka vlakna u odnosu na drvo četinjača, što ima za posljedicu slabija svojstva celuloze obzirom na cvrstocu. Dužina vlakna je oko 0,7 do 1,7 a širina 0,015 do 0,030 milimetara.

2. Breza ima slicne karakteristike kao i bukva.

3. Topola je dosta rasprostranjeno drvo, a postoji i više vrsta. Najbolja za preradu u industriji papira je topola dobijena križanjem crne i kanadske topole. Karakteristicna je po tome što ima malo tankih grana i veliko deblo. Brzo raste, pa za sjecu i preradu dospijeva vec za otprilike 10 do 15 godina. Drvo topole pogodno je za preradu mehaničkim i kemijskim postupkom. Dužina vlakanaca je oko 0,7 do 1,8 a širina od 0,029 do 0,050 milimetara.

Prosječan sastav suhog drveta:

- Celuloza 50 %

- Kemiceluloza 16 %

- Lignin 30 %

- Smole i masti 3,3 %

- Pepeo 0,7 %

Usenet (neki hrv. izrazi: interesne grupe, mrežne novine, usenet konferencije)

Općenito

Usenet je podmreža na Internetu koja se bazira na NNTP protokolu a čine ju serveri namjenjeni primanju, slanju i razmjenjivanju članaka (eng. articles, posts).

Poslužitelji akumuliraju poruke koje su jedno vrijeme od svoga dolaska na poslužitelj (to vrijeme ovisi od poslužitelja) dostupne svima koji ih žele citati. Poruke se mogu slati na poslužitelj, čitati s poslužitelja i brisati s poslužitelja (mada se ovo zadnje radi rijetko).

Usenet hijerarhija

Grupe se dijele na općenite hijerarhije kako bi se olakšalo traženje pojedine grupe, a po vrsti članaka koje se u njih šalju razlikujemo binaries grupe za multimedijalne sadržaje i obične grupe za tekstualne sadržaje.

Postoji jedna velika hijerarhija na engleskom jeziku, a hijerarhija grupa na hrvatskom jeziku slijedi isti obrazac, samo na početku ima kraticu hr.

Npr. u hr hijerarhiji postoji samo jedna grupa vezana uz linux: hr.comp.os.linux, dok ih u općenitoj (engleskoj) postoji nekoliko:

* comp.os.linux
* comp.os.linux.68k
* comp.os.linux.hardware
* comp.os.linux.misc
* comp.os.linux.networking
* comp.os.linux.security
* itd

Dok se tekstualna grupa posvećena emulatorima zove hr.comp.emuliranje, grupa na kojoj možemo naći softver za emuliranje zove se hr.comp.emuliranje.binaries

Analiza Useneta

Usenet je zbog svoje decentraliziranosti i time nepraktičnošću cenzure idealan medij za rasprave, razmjenu informacija i slično. Na taj način se razvijaju rasprave u kojima sudjeluju razni ljudi, koji se obično međusobno ne poznaju i koji iznose različita mišljenja.

Kako je Usenet vrlo slabo cenzurirana mreža (postoje službe koje se brinu za podobnost sadržaja na Usenetu, ali vrlo rijetko reagiraju), na njoj se javljaju svi oblici demokracije i anarhije (naime, pozitivni i negativni). Sudionici rasprava iznose svoja stajališta, brane ih, te pokušavaju srušiti suprotna mišljenja koristeći, ali i zlorabeći tu demokraciju. Tako da se na Usenetu mogu pronaći poučni sadržaji, ali isto tako i sadržaji koji mogu vrijeđati nekoga. Usenet je dobro mjesto ako vam neka informacija treba u roku većem od 6 sati. Na Usenetu se skupljaju ljudi raznih profila i zanimanja, tako da je vjerojatno da će se naći netko tko će znati i htjeti odgovoriti na vaše pitanje (kakvo god ono bilo).

Usenet klijenti

Pristup Usenetu danas je moguć preko web preglednika (Google grupe), ali uobičajeni način je bilo iz e-mail klijenta koji može pregledavati i Usenet grupe (Mozilla Thunderbird i Outlook Express su najpoznatiji dualni klijenti), dok ima naravno cijeli niz Usenet klijenata:

* Forté Agent (Windows)
* GrabIt (Windows)
* MicroPlanet Gravity (Windows)
* pan (GTK+, linux i Windows)
* Xnews (Windows)

Televizija (grč. tele = daleko + visio = gledanje, hrv. dalekovidnica), skraćeno TV, općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje pokretne slike u obliku električnog signala, njegov prijenos na daljinu, obično putem radiovalova, te ponovno pretvaranje u pokretnu sliku na mjestu prikaza.


Tehnologija

Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u električni signal pogodan za prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od filma koji snima sliku na dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu dimenziju. To se postiže razlaganjem slike na pojedinačne linije koje se nalaze jedna ispod druge ("skeniranje"). U početku razvoja to se radilo mehaničkim putem (Nipkowljev disk). To je ubrzo zamijenjeno elektronskom zrakom upravljanom električnim ili magnetskim poljem (elektronska cijev). Danas se za snimanje koriste i poluvodički elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i više digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).

Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi (poznata iz fizike) da se većina boja i njihovih nijansi može dobiti miješanjem svjetlosti iz tri izvora koji svaki za sebe daje dojam crvene, zelene i plave boje (tzv. RGB sustav).

Analogna televizija

Analogna televizija je još uvijek prevladavajuća tehnika emitiranja u većini država svijeta.

U uporabi je nekoliko videostandarda za format slike i način kodiranja boje:

* PAL - prenosi se 25 slika (50 poluslika) u sekundi koje imaju po 625 linija
* SECAM - 25 slika (50 poluslika) s 625 linija
* NTSC - 30 slika (60 poluslika) s 525 linija

Noviji uređaji za prijem podržavaju sva tri standarda i imaju izbornike za dabir pravoga odvojene po kanalima. Ako se koristi televizija krivog standarda, koji ne podržava prijemnik, i dalje će se vidjeti slika, ali će doći do pomaka boja (što obično daje crno-bijelu ili titravu sliku).

Elektroničkim putem je to moguće jednostavno ispraviti pomakom faze (spajanjem kondenzatora između vodiča) (PAL i SEOM), koji su slični. NTSC može pri krivom korištenju izazvati efekt "sužene slike" s "odrezanim stranicama" (widescreen način).

Digitalna televizija

Tehnologija koja dolazi, emitirana bilo putem satelita, zemaljskih odašiljača ili kabelom. Postiže se veća rezolucija slike od analogne TV (525/625 linija analogna - 720 linija naviše HDTV). Osim toga, ovo omogućuje i mnoge napredne usluge.

Kvaliteta slike i zvuka je općenito bolja od analogne. Međutim, digitalna televizija po svojoj definiciji ima vrlo lijepu sliku i ton do oštre granice, kada signal postaje previše distortiran.

Analogna televizija ima blagi prijelaz, dok kod digitalne ili ima signala ili ga nema. Kad ga ima, moze ga biti u prekidima (digitalne smetnje) ili, ako je jačina signal preko 50% posto (teoretski, u praksi 65% jacine signala je potrebno) to se smatra kvalitetnim digitalnim signalom. Većina uređaja za digitalni prijem ima ugrađene vizualne indikatore jačine signala.

Po samom svom načinu rada, digitalni signal je manje podložan "analognim" smetnjama (prirodni ili umjetni šum ("brum")) i zbog toga daje bolje rezultate pri slabijem signalu.

Sociološko značenje televizije

Televizija spaja sliku i zvuk i danas je najutjecajniji medij. Televizijska slika nosi najpotpunije i najsažetije informacije koje snažnije od bilo kojega drugog medija djeluju na svijest primatelja. Televizija neposredno djeluje na emocije kao nijedan drugi medij. Kao takva, često se zloupotrebljava u političke i druge svrhe. Gledateljima televizije se savjetuje, da vrlo kritično sagledaju svaku informaciju, koje su ponekad nepristrane. Nasilni sadržaj može potaknuti nasilno ponašanje.

Hrvatske televizijske postaje

Glavni članak: Hrvatske televizijske postaje

U Hrvatskoj postoji javna televizija, komercijalne postaje koje emitiraju na području cijele Hrvatske i lokalne postaje koje emitiraju samo na ograničenom području, npr. grada ili županije.

Program se u Hrvatskoj distribuira i putem kabelskih operatera koji također mogu djelovati bilo na cijelom ili pak dijelu njezinog teritorija.

Sjedinjene Američke Države, također se često koristi kratica SAD ili engleska USA (United States of America) je savezna republika u središnjoj Sjevernoj Americi, koja se prostire od Atlantika na istoku do Pacifičkog oceana na zapadu. Graniče na kopnu s Kanadom na sjeveru i Meksikom na jugu, dijeli morsku granicu s Rusijom na zapadu, i posjeduje skup teritorija širom svijeta. Država se sastoji od 50 država, koje imaju lokalnu autonomiju u skladu s federalnim sustavom. Državljane Sjedinjenih Američkih Država obično nazivamo Amerikancima.

Sjedinjene Američke Države nastale su deklaracijom trinaest britanskih kolonija 1776 godine kojom one utvrđuju svoju slobodu i nezavisnost.


Povijest

Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Sjedinjenih Američkih Država


Kolumbo je 1492. doplovio do Amerike i tako započeo europsku kolonizaciju. Na području današnjeg SAD-a živjelo je tada oko 1.5 milijuna Indijanaca. Do prve polovice 18. stoljeća osnovano je 13 kolonija na Istočnoj obali. Broj stanovnika do 1776. iznosi već oko 2.5 milijuna.

Sukobljavanje francuskih i britanskih interesa dovelo je do niza ratova koji kulminiraju Sedmogodišnjim ratom (1756.-1763.) koji završava pobjedom Velike Britanije. Neugrožene od Francuza i Indijanaca, kolonije postaju sve manje ovisne o matičnoj zemlji, a 1775. počinje Američki rat za neovisnost. 4. srpnja, 1776. Kongres je objavio Deklaraciju neovisnosti. Amerikanci pod zapovjedništvom Georgea Washingtona 1781. konačno pobjeđuju britansku vojsku. Trinaest kolonija proglasilo se Sjedinjenim Američkim Državama. 1787. usvojen je Ustav, a G. Washington izabran je za predsjednika (1789-97).


Za predsjednika Thomasa Jeffersona (1801-09.) SAD je značajno povećao teritorij kupnjom 1803. Louisiane od Francuza. Pomorsko suparništvo s Velikom Britanijom kulminiralo je ratom (1812-14). Florida je kupljena od Španjolaca, a aneksija Teksasa 1845. izazvala je rat s Meksikom (1845-48) nakon čega SAD povećava teritorij Novim Meksikom i Kalifornijom, proširivši se do Tihog oceana.

Razlike između industrijskog Sjevera i poljoprivrednog Juga sve više jačaju, a kulminiraju izborom Abrahama Lincolna, protivnika ropstva, za predsjednika 1860. Južne države se otcjepljuju i osnivaju Konfederaciju te počinje Američki građanski rat (1861-65). Ropstvo je ukinuto 1863., a rat završava pobjedom Sjevera ujedinenog u Uniju.

Godine 1867. SAD kupuje od Rusije Aljasku za 7.2 milijuna dolara. U tri desetljeća nakon građanskog rata SAD postaje prva industrijska sila svijeta. Nakon rata protiv Španjolske (1898.) anektirala je Havaje, Portoriko, Filipine i učvrstila se na Kubi. Predsjednik Theodore Roosevelt intervenira u cijelom nizu država Latinske Amerike. Otvaranjem Panamskog kanala 1914. SAD postaje istaknuta svjetska sila sa stanovništvom koje je, velikim useljavanjem, naraslo na 92 milijuna.

U 1. svjetskom ratu SAD je isprva neutralan, ali 1917. ulazi u rat te doprinosi pobjedi Antante. Za predsjednikovanja Woodrowa Wilsona (1913.-1921.) SAD ima odlučnu ulogu na mirovnoj konferenciji u Versaillesu. Godine 1929. izbija Velika gospodarska kriza (1929-39), koju ublažava presjednik Franklin Delano Roosevelt (1933-45) politikom New Deala. Sa zemljama Latinske Amerike uspostavljeni su dobrosusjedski odnosi, evakuirani su Haiti, Nikaragva i Kuba, priznata je neovisnost Filipina.

SAD je u 2. svjetskom ratu isprva neutralan, ali nakon napada imperijalnog Japana 1941. ulazi u rat protiv sila Osovine u Europi i na Pacifiku. Baca atomsku bombu na Japan i prisiljava ga na kapitulaciju.

Bitan je čimbenik stvaranja NATO-a (1949). Zaoštravaju se odnosi sa SSSR-om (Hladni rat). SAD pomaže Južnu Koreju u Korejskom ratu (1950-53). Kubanska kriza izbija 1962. U srpnju 1969. američki astronauti spuštaju se na Mjesec. U šezdesetima i sedamdesetima dolazi do američke vojne intervencije u Vijetnamu i u Dominikanskoj Republici.

Od 1994. SAD se angažira u rješavanju sukoba na prostoru bivše Jugoslavije; potkraj 1995. posreduje u zaključenju Daytonskog sporazuma. Nakon raspada SSSR-a, SAD postaje jedina svjetska velesila.

Godine 1992. vojno intervenira protiv Iraka (Zaljevski rat) nakon iračke okupacije Kuvajta. Godine 1999. predvodi NATO-ve napade na SR Jugoslaviju radi rješenja Kosovske krize. George Walker Bush izabran je za predsjednika 2001. i 2004. Nakon terorističkog napada Al Qaide 11. rujna 2001., SAD vojno intervenira u Afganistanu.

2001. SAD i saveznici pokreću tzv. Rat protiv terorizma pod imenom operacija Trajna sloboda. 2003. kreće operacija Iračka sloboda - invazija na Irak. Saveznici okupiraju Irak, ali bivaju uvučeni u mukotrpan gerilski rat sa iračkim gerilcima koji traje i do danas.

Sredinom 2000-ih SAD ostaje predvodnik NATO-a, održava vojnu prisutnost u više država (Japan, Južna Koreja, Bahrein, Katar, Njemačka i dr.) te ratuje u Afganistanu i Iraku.

Državno uređenje i politika

Vlada i politika Sjedinjenih Država je zasnovana na Ustavu Sjedinjenih Američkih Država, napisanom 1787. godine. Ustav iz 1787 je do danas dopunjen sa nekoliko amandmana. Prvih 10 su prihvaćeni nedugo poslije nastanka samog ustava. Grupno se nazivaju "Spisak prava" (Bill of Rights), a odnose se na osnovna prava državljana Sjedinjenih Američkih Država, kao što su pravo na slobodu govora i vjeroispovjesti.

Vlada Sjedinjenih Američkih Država je jedna od najstarijih na svijetu. Kao federalna demokracija, sastoji se od izvršne, zakonodavne, i sudske vlasti. Izvršna vlast se sastoji od predsjednika i njegovog kabineta, uz dodatak raznih državnih službi.

Zakonodavna vlast je Kongres Sjedinjenih Američkih Država, koji se sastoji od Doma zastupnika (House of Representatives) i Senata (Senate). Zastupnici i Senatori su podijeljeni po saveznim državama. U Domu Zastupnika svaka savezna država ima broj predstavnika razmjeran njenom broju stanovnika, dok u Senatu svaku državu zastupaju dva senatora. Broj zastupnika u Domu Zastupnika je 435. Senat trenutno broji 100 senatora.

Sudska vlast se sastoji od svih sudova u Sjedinjenim Državama. Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država broji devet sudaca, koji imaju doživotni mandat. Nakon smrti ili povlačenja suca, predsjednik SAD-a nominira novog suca, kojega se šalje Senatu koji bi ga trebao potvrditi.

Svaka savezna država u Sjedinjenim Državama ima svoju vladu, čije su granice moći ispod razine moći federalne vlade. Koje točno ovlasti svaka država može imati je tema mnogih rasprava u američkoj politici. Glavne političke stranke Sjedinjenih Država su Republikanska Stranka i Demokratska Stranka.

Sjedinjene Američke Države se ponose s najstarijim pisanim Ustavom na svijetu, i po danas važećem Ustavu one se sastoje od 50 država s ograničenom autonomijom u kojima savezni zakoni imaju veću težinu od zakona pojedinih država, te jednog saveznog područja. U nadležnost federacije spadaju slijedeća područja (spomenuta su najvažnija):

* obrana federacije (vojska)
* vanjski poslovi
* porezi (na saveznom nivou)
* monetarni sustav
* poštanska služba

Najviši organi vlasti su Predsjednik, Kongres, te Vrhovni savezni sud.

Zemljopis

Detaljniji članak o ovoj temi: Zemljopis SAD-a


Reljefne različitosti

Reljef SAD-a vrlo je raznolik pa se izdvajaju 4 velike reljefne cijeline: Apalači, obalne ravnice, središnje nizine i Kordiljeri. Aljaska i Havaji izdvojeni su iz te podijele i obuhvačaju se posebnim regionalnim pregledom.

1. Paraleno s istočnom obalom Atlantskog oceana pruža se paleozojski planinski lanac Apalača (Appalachians) koji je bogat rudama, a posebice ugljenom. Tijekom duge geološke prošlosti Apalači su prilično zaravnjeni pa im najviši vrh dopire do samo 2045 metara.


1. Uz obale Atlantskog oceana prostiru se obalne ravnice. Obalna ravnica uz Meksički zaljev kao klin se zabija 900 km uz Mississippi do ušća rijeke Ohio. Obalna ravnica uz Atlantski ocean blago se spušta od obronaka Apalača prema Atlantskom oceanu. Između tih dviju obalnih ravnica nalazi se reljefna posebnost, 640 km dug vapnenački poluotok nastao u tercijaru Florida (poluotok). Na niskom poluotoku prostrane su močvare.
2. Na cijelom prostoru između Apalača i Stjenjaka rasprostire se širok prostor središnjih ravnica oko porječja Mississippija koji je u južnom dijelu širok oko 2000 km, a na sjevernom 3000 km. Cijeli taj prostor nije homogen pa se izdvaja:
* istočni prijelazni pojas nalazi se neposredno uz Apalače i uz blagi pad prema zapadu prostire se do rijeke Mississippi;
* ravničarski prostor uz Velika jezera ima oblik trokuta čije su stranice rijeke Ohio i Missouri te Velika jezera;
* relativno nizak ravnjak Ozark- Ouachita umetak je prekambrijskih i paleozojskih stijena koji strši iz mlađim sedimentima zatrpanih ravnica, a geološki to je nastavak Apalača. Bogat je rudama ali nema ugljena;
* Visoki ravnjaci obuhvačaju golem prostor od Meksika do Aljaske i vrlo se lagano uzdižu od od istoka do Stjenjaka, većim dijelom se nalaze zapadno od izohijete od 500 mm koja je u doba osvajanja američkog zapada nazvana i "death line" (crta smrti), Naime zapadnije od te crte koja se poklapa s približno 100° zapadne geografske duljine ima sve manje padalina pa stoga prirodno uspijeva samo trava. Ravnjaci su vrlo plodni ali samo ako im se dovede voda.
3. Vrlo širok i geološki mlad planinski lanac Kordiljera dijeli se na Stjenjak, ravnjake i zavale i pacifički priobalni prostor Kordiljera.
* Stjenjak (Rocky Mountains) je najveći i najviši planinski lanac Sjeverne Amerike, a pruža se preko sjevera Aljaske, od planine Brooks, kroz Kanadu, SAD, Meksiko i preko Srednje Amerike nastavlja se u Južnu Ameriku kao Ande. Nastao je alpskom orogenezom te ima vulkanske aktivnosti. Brojni su vrući izljevi lave, a najpoznatije takvo područje jest nacionalni park Yellowstone. Najveće visine mu prelaze 4000 m ali sam lanac nije bio prepreka pri osvajanju zapada jer se prijevoji nalaze na oko 1 600 m, a gotovo do njih uzdižu se laganim usponom visoki ravnjaci.
* Najveće poteškoće prilikom osvajanja zapada pričinjavao je širok pustinjski i polupustinjski pojas ravnjaka i zavale između Stjenjaka na istoku i Sierra Nevade i Primorskog gorja na zapadu. Ističe se nekoliko zavala od kojih su važnije; Velika zavala (Great Basin), Ravnjak Colorado, Gila ravnjak (Hila) i Kolumbijski ravnjak.
* U pacifički priobalni prostor Kordiljera razlikujemo tri osnovna dijela:
o Primorsko gorje(Coast Range) dosiže visinu do 1600 m te su reljefna zapreka vlažnim vjetrovima s Tihog oceana. Zbog toga imaju velike količine padalina koje omogućuju rast šuma od kojih se posebno ističu šume divovskih sekvoja (mamutovac). Na nekoliko mjesta presječene su rijekama i tu su se razvile luke (San Francisco, Portland, Seattle);
o Granitni masiv Sierra Nevade i vulkanski niz Kaskadnoga gorja paralelni su s Primorskim gorjem i visine im prelaze 4000m;
o središnje doline (San Joaquin, Sacramento, Kalifornijska dolina) koje se nalaze između Sierra Nevade i Kaskadnih planina na istoku i Primorskih planina na zapadu, navodnjavanjem su pretvorene u vrlo plodne poljoprivredne površine.

Na formiranje današnjeg reljefa SAD-a i Kanade utjecala je pleistocenska glacijacija. Tijekom dva milijuna godina ledeni pokrov je pokrivao kanadski štit i višestruko se spuštao prema jugu, pri čemu je trošio stijensku podlogu (egzarazija). Na planinama na zapadu bili su brojni ledenjaci. Naglašeno trošenje bilo je na dodiru starijih stijena kanadskog štita i mekših mlađih stijena južnije od njega, pri čemu je led jače izdubio mekšu podlogu. Nakon završetka ledenog doba udubine u podlozi napunile su se vodom te je nastao širok pojas jezera (Velika jezera, Winnipeg, Manitoba, Reindeer, Athabasca, Great Slave- Veliko ropsko jezero, Great Bear- Veliko medvjeđe jezero). Ledenjaci su odredili i tokove rijeka Ohio o Missouri koje nam dokazuju dokle je na jug dopirao ledeni pokrov.

Vojna moć


SAD ima pet rodova oružanih snaga:

* Kopnena vojska
* Ratna mornarica
* Ratno zrakoplovstvo
* Marinski Korpus
* Obalna straža

Poredani su po veličini. Obalna straža jedina smije štititi zakon SAD-a. Marinci su ti koji prvi rade desante na neprijateljske obale i, za razliku od ostalih rodova, ne trebaju dopuštenje Kongresa za napad. To znači da su pod potpunom vlasti Predsjednika.

Regionalizacija

SAD su izuzetno prostrane, reljefno i klimatski raznolike, što uzrokuje velike regionalne posebnosti i brojne regionalizacije prema raznim kriterijima.

* Sjeveroistok

Države Connecticut, Maine, Massachusetts, New Hampshire, New Jersey, New York, Rhode Island, Vermont.

Ova regija obuhvaća samo 1.8% površine SAD-a, ali 5.2% stanovništva. Prvi doseljenici bili su engleski puritanci već 1620. godine. Nizak, brdovit i šumovit kraj sa starim stijenama podsjeća na Englesku pa je stoga regija nazvana Nova Engleska. U ovom prostoru bogatom ugljenom započela je industrijalizacija i urbanizacija SAD-a. Boston je najstariji, a New York najveći grad u SAD-u. New York je osnovan kao New Amsterdam, a 1664. godine kupuju ga Englezi i mijenjaju mu ime. Zbog najpovoljnijeg prometnog položaja bio je najvažnija imigracijska luka kroz koju je u SAD uselilo više od 60 milijuna ljudi i danas je važna američka luka s više od 100 km operativne obale. U gradu se nalazi čista industrija (moda, burze, brušenje dijamanata, tiskarska i sl.), a u susjednom New Jerseyju nalazi se prljava industrija. Značajniji gradovi su Rochester i Buffalo.

* Atlanska obalna ravnica

Države Pennsylvania, Maryland, Delaware, Virginia, Sjeverna Karolina, Južna Karolina, Georgia, Florida

* Srednji zapad- Midwest

Države Zapadna Virginia, Kentucky, Ohio, Indiana, Illinois, Minnesota, Iowa, Missouri, Wisconsin, Michigan.

* Jug


Države Tennessee, Alabama, Mississippi, Arkansas, Louisiana, Kansas, Oklahoma, Teksas

* Visoki ravnjaci

Države Južna Dakota, Sjeverna Dakota, Nebraska, Colorado

* Unutrašnji platoi i zavale

Države Montana, Idaho, Wyoming, Nevada, Utah, Novi Meksiko, Arizona

* Kalifornija

* Sjeverozapad

Države Oregon i Washington

* Nove zemlje

Države Aljaska i Havaji

Klima

Klimatske različitosti

Velik prostor SAD-a ima i velike klimatske različitosti na koje utječu reljefne posebnosti i položaj unutar globalne cirkulacije zračnih masa. Apalači i Kordiljeri čine svojevrsni lijevak koji zimi usmjerava hladne zračne mase sa sjevera prema jugu, pa mraz oštećuje mnoge kulture (npr. pamuk , južno voće). Obrnuto ljeti se kroz taj lijevak s juga prema sjeveru probijaju tople i vlažne zračne mase, što povoljnoi djeluje na sve kulture, npr. na pšenicu- cornbelt.

Na dodiru različitih zračnih masa često nastaje vrtložni sustav tornado. Sa sjevernijeg Tihog oceana pušu stalni vlažni vjetrovi koji sjevernoj pacifičkoj obali i unutrašnjosti donose velike količine vlažnog zraka. Najviše je padalina na Obalnim planinama, Sierra Nevadi i Kaskadskom gorju, a dalje prema istoku puše relativno suh i topao vjetar fenskog tipa (chinook). I s juga, Iz Meksičkog zaljeva dolaze vlažne zračne mase koje prodiru daleko na sjever.

Tipovi klime

U SAD-u postoji nekoliko tipova klime: Umjereno tople kišne klime imaju srednji i istočni dio SAD-a. Sredozemna klima s malo padalina u toplom dijelu godine imaju obale Pacifika. Prirodna vegetacija ovih dijelova je borova šuma. Suhe pustinjske i polupustinjske klime su uz obale Pacifika i na prostorima visokih ravnjaka i zavala, a biljni pokrov je oskudan većinom trave i kaktusa. Najviši planinski dijelovi imaju snježno- šumsku klime. Jak modifikatorski utjecaj imaju hladna Labradorska i Kalifornijska morska struja.

Gospodarstvo

Čimbenici razvoja SAD-a

SAD spada u sam svjetski vrh po gospodarskoj snazi i životnom standardu većine građana, a čimbenici koji su to omogućili brojni su.

Čimbenici gospodarskog razvoja SAD-a su golem prostor, povoljna klima, povoljni uvjeti za poljoprivredu, golemo rudno bogatstvo, brojno, različito i dobro školovano stanovništvo, dugotrajna neovisnost, dugotrajno razboblje bez ratova, preskakanje feudalizma, vrlo jak sindikalni pokret, veliki kapital i politička stabilnost demokratskog sustava i tržišnog gospodarstva pri čemu se demokratska smjena političkih stranaka na vlasti ne odražava bitnije na tijek razvoja gospodarstva i standard stanovnika.

Obilježja gospodarstva SAD-a

Temelj američkog gospodarstva jest slobodno tržište i poduzetništvo gdje se poslovne odluke donose u skladu s tržišnim očekivanjima i potrebama. Državni utjecaj se osjeća u npr. makroekonomskoj politici kamata i slično. Povoljan okvir za razvoj gospodarstva jesu i pozitivni zakoni koji su već dugo snazi u SAD-u kao npr. antimonopolistički zakoni koji nijednom poduzeću ne dopuštaju monopol proizvodnje i određivanja cijena jer tada najčešće potrošač mora plaćati previsoku cijenu proizvoda. Zakonima su zaštićeni potrošači od nekvalitetne i štetne robe, radnici od loših radnih uvijeta, okoliš od pretjeranog onečišćenja. Iz državnog se proračuna izdvajaju sredstva za istraživanje i razvoj raznih industrija i proizvoda što pomaže brojnim regijama i gradovima u postizanju većeg stupnja razvoja.

Poljoprivredom se bavi 2.7% stanovništva, ali poljoprivredna je proizvodnja u SAD-u među najproduktivnijima u svijetu. Obilježavaju je veliki posjedi, najsuvremenija mehanizacija i kemijsko- tehnička zaštita, a poticaj daju veliko unutrašnje tržište i političko- gospodarske veze SAD-a sa svijetom gdje se plasiraju viškovi. U SAD-u se proizvodi gotovo sve, a proizvodnja je prema klimatskom uvijetima podijeljena na pojaseve. Na krajnjem suptropskom jugoistoku, Floridi, proizvode se agrumi, a na jugu pamuk, duhan i soja. Na nepreglednim njivama središnjih ravnica od Apalača do Stjenjaka (umjereno tople kišne klime) zasijani su kukuruz i pšenica (corn belt- žitni pojas) koji služe i za prehranu vrlo brojne stoke(hog belt- pojas svinja) koju nalazimo sve do Velikih jezera gdje se u Chichagu nalaze najveće klaonice stoke. Na sjeveroistoku je značajno mljekarstvo i voćarstvo. Suhi i planinski prostori na zapadu nepogodni su za poljoprivredu, a u zaštićenim dolinama na krajnjem zapadu uspijeva voće i povrće. Prirodno suha Kalifornijska dolina stalno se navodnjava pa je nazivaju "najskupljim vrtom Amerike".
Space Shuttle Columbia polazi na misiju u svemir s ljudskom posadom
Space Shuttle Columbia polazi na misiju u svemir s ljudskom posadom

U sekundarnim djelatnostima radi 23.9% Amerikanaca. SAD proizvodi i troši najviše energije na svijetu. Velika nalazišta nafte su u Teksasu, Kaliforniji i na Aljasci, a ugljena u Apalačima. Velika nalazišta prirodnog plina su uz Meksički zaljev, a većina rijeka iskorištena je za dobivanje električne energije. Na rijeci Tennessee izgrađeno je čak 30 brana. SAD su i najveća nuklearna sila, a koriste se zalihe urana u državi Colorado. Na tako velikom i geološki različitom prostoru postoje sve potrebne rude koje se prerađuju u snažnoj industriji. U SAD-u nije započela industrijska revolucija, ali je izum pokretne trake (1913., Ford) bila svojevrsna revolucija kasnije industrijske proizvodnje u svijetu.

Industrija se snažno razvila zahvaljujući bogatstvu energije, sirovina (šume, rude, poljoprivredni proizvodi) i brojnom te dobro školovanom stanovništvu. U suvremenim industrijskim pogonima proizvodi se gotovo sve, a svijetski poznati američki proizvodi su automobili (Ford), računala (IBM, Compaq), zrakoplovi (Boeing), telefoni (Motorola), i dr. Ističu se tri industrijske regije: sjeveroistok (najveća), Meksički zaljev i pacifička industrijska regija (Los Angeles, San Francisco, Portland, Seattle). Današnja industija ima sve manje zaposlenih i sve više strojeva, robota i automatizacije.

Iako američka industrija proizvodi goleme količine roba, SAD više uvoze nego što izvoze indusrijskih proizvoda pa se stvara trgovinski deficit.

Većina stanovnika SAD-a, 73.5%, radi u tercijarnim djelatnostima od kojih su svjetski najznačajnija znanstvena istraživanja (svemir, vojna tehnologija, informatika, telekomunikacije, robotika, zrakoplovi, biotehnika, medicina). Najznačajnija svjetska koncentracija istraživačkih laboratorija i znanstvenika je u tvz. Silicijskoj dolini (Silicon valley). Veliko značenje u svijetu imaju i američke novčarske kuće (banke, burze, osiguravateljska društva), a značajne su i trgovine. U svijetu je bez konkurencije američka filmska industrija Hollywood koja donosi goleme dobiti.

Stanovništvo

Populacija

Prvi stanovnici Sjevernu Ameriku su naselili prije 20 000 godina u doba odledbe, kada je zbog niže razine oceana Beringov prolaz bio kopneni most između Azije i Amerike. Od tih prastanovnika potječu današnji američki Indijanci, a poznata su plemena Siouxa, Apaša, Irokeza, Čejena i dr. U doba dolaska Europljana starosjedioci Indijanci bili su široko rasprostranjeni po kontinentu jer im je za život trebalo puno prostora. Kolonijalizacija Amerike se odvijala u nekoliko valova. Prvi su došli Španjolci na Floridu, obale Meksičkog zaljeva i Kaliforniju. Poslije dolaze Englezi, Škoti, Irci, Nizozemci i Francuzi. Slijede Skandinavci, Nijemci te Talijani, Poljaci, Južni Slaveni i Azijati.

Prema popisu iz 2000. SAD ima 281 421 906 stanovnika, a u prosincu 2005.(procjena) oko 293 000 000 stanovnika. Broj stanovnika je više nego utrostručio tijekom 20. stoljeća.

Dobna struktura: (2005. procijena)

* 0-14 godina: 20.6% (muškarci 31,095,725; žene 29,703,997)
* 15-64 godina: 67.0% (muškarci 98,914,382; žene 99,324,126)
* 65 godina i više: 12.4% (muškarci 15,298,676; žene 21,397,228)

Gustoća naseljenosti SAD-a 2000.
Gustoća naseljenosti SAD-a 2000.

Rast stanovništva: 0.92% (2005.)

Stopa rođenih: 14.14 rođenih/1,000 stanovnika (2005.)

Stopa umrlih: 8.25 umrlih/1,000 stanovnika (2005.)

Imigracija: 3.31 migranata/1,000 stanovnika (2005.)

Očekivani životni vijek :

* stanovništvo: 77.6 godina
* muškarci: 74.8 godina
* žene: 80.1 godina

Pismenost:

* ukupno stanovništvo: 97%
* muškarci: 97%
* žene: 97%

Nezaposlenost: 4.9%

Rasa i porijeklo

Većina Amerikanaca potjeće od bijelih Europljana, njih oko 69%. U novije vrijeme broj bijelaca se smanuje zbog sve manjeg useljavanja iz Europe. Većina bijelih Amerikanaca podrijeklom su Nijemci (15.2%), Irci (10.8%), Englezi (8.7%), Talijani (5.6%) te Skandinavci (3.7%). Također mnogo ih je slavenskog podrijekla, većinom poljskog, ruskog te hrvatskog.

Latinoamerikanci čine 13% polulacije SAD-a. Većinom su to imigranti iz Meksika te Središnje i Južne Amerike. Meksikanci čine 7.3% stanovništva te se očekuje kako će u budućnosti njihov broj značajno rasti.

Oko 12.9% stanovništva čine Afroamerikanci ili ljudi crne rase. Ekonomskim migracijama rašireni su po cijelom SAD-u ali ipak najznačajniji broj je na jugu zemlje.

Amerikanaca azijskog podrijekla uključujući domorodačko Havajsko stanovništvo čine manjinu od oko 4%. Većina ih je koncentrirana na Havajima te zapadnoj obali. Većina su imigranti sa Filipina, Kine, Indije, Vijetnama, Južne Koreje i Japana.

Indijanci starosjedioci čine 1% stanovništva, a oko 35% ih živi u rezervatima.

Religija

Oko 80% Amerikanaca se smatra kršćanima različitih denominacija ali iako broj kršćana raste, taj rast je manji od rasta broja stanovnika te je to uzrokovalo padom u polulaciji u odnosu na 1990. kada je oko 90% Amerikanaca pripadalo Kršćanstvu. Većina kršćana, oko 26% je katolika, posebno na sjevroistoku i srednjem zapadu. Različitim protestantskim denominacijama pripada oko 54% Amerikanaca. U južnim državama većina su baptisti (17.2%) i metodisti (7.2%). Oko 1.4% Amerikanaca pripada židovstvu. Ostalih 18% čine ljudi bez religije, muslimani, hinduisti i budisti.

Amerika spada u visoko religiozne zemlje. Oko 44% Amerikanaca prisustvuje misi jednom tjedno. Ipak postoji razlika među saveznim državama. Tako je religioznost izraženija na jugu i srednjem zapadu nego na sjeveroistoku i zapadnoj obali.

Prastanovnici
Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)

Indijansko prastanovništvo podijeljeno je u nekih 440 samostalnih plemena i plemenskih saveza ,to su: Abenaki, Achomawi, Acolapissa, Acuera, Adai, Ahantchuyuk, Ahtena, Ais, Akokisa, Alabama, Alliklik, Alsea, Amacano, Apache, Apalachee, Apalachicola, Applegate (Dakubetede), Aranama, Arapaho, Arikara, Assiniboin, Atakapa, Atfalati, Atsugewi, Attiwandaronk, Avoyel, Bannock, Bayogoula, Bear River, Algonquian, Bear River, Athapaskan, Bidai, Biloxi, Blackfoot, Caddo, Cahuilla, Calapooya, Calusa, Caparaz, Cape Fear Indijanci, Capinans, Catawba, Cathlamet, Cathlapotle, Cayuga, Cayuse, Chakchiuma, Chasta Costa, Chatot, Chawasha, Chehalis, Chelamela, Chelan, Chemehuevi, Chepenafa, Cheraw, Cherokee, Chetco, Cheyenne, Chiaha, Chickasaw, Chilluckittequaw, Chilucan, Chilula, Chimakum, Chimariko, Chine, Chinook, Chippewa, Chitimacha, Choctaw, Choula, Chowanoc, Chumash, Clackamas, Clallam, Clatskanie, Clatsop, Clowwewalla, Coahuiltec, Coast Yuki, Cocopa, Coeur d’Alęne, Colville, Comanche, Congaree, Conoy, Copalis, Coquille (Mishikhwutmetunne), Coree, Costanoan, Cowlitz, Crow, Cupeńo, Cusabo, Deadose, Delaware, Diegueńo, Dihai-kutchin, Duwamish, Eno, Erie Esselen, Euchre Creek (Yukichetunne), Eyeish, Fernandeńo, Flathead, Fox Indijanci, Fresh Water Indijanci, Gabrieleńo, Galice Creek Indijanci (Taltushtuntude), Gosiute, Grigra, Gros Ventre, Guacata, Guale, Halchidhoma, Halyikwamai, Han, Hanis, Hasinai, Hatteras, Havasupai, Hidatsa, Hitchiti, Hoh, Honniasont, Hopi, Houma, Hualapai, Huchnom, Humptulips, Hupa, Ibitoupa, Icafui, Illinois, Ingalik, Iowa, Iroquois, Jeaga, Jemez, Jicarilla, Joshua, Juaneńo, Jumano, Kadohadacho, Kaigani, Kamia, Kansa, Karankawa, Karok, Kaskinampo, Kato, Kawaiisu, Keres, Keyauwee, Kichai, Kickapoo, Kiowa, Kiowa Apache, Kitanemuk, Klamath, Klickitat, Koasati, Kohuana, Konomihu, Koroa, Koso, Kowasayee, Koyukon, Kutcha-kutchin, Kutenai, Kwaiailk, Kwalhioqua, Lassik, Latgawa, Lipan, Lohim, Lower Umpqua (Kuitsh), Luckiamute, Luiseńo, Lummi, Macapiras, Machapunga, Mahican, Maidu, Makah, Manahoac, Mandan, Manso, Maricopa, Massachuset, Mattole, Meherrin, Menominee, Methow, Metoac, Miami Mical, Mikasuki, Mikonotunne, Miluk, Missouri, Miwok, Mobile, Mocoço, Moctobi, Modoc, Mohave, Mohawk, Mohegan, Molala, Monacan, Moneton, Moratok, Mosopelea, Muckleshoot, Mugulasha, Muklasa, Multnomah, Muskogee, Nabesna, Nahyssan, Naniaba, Nanticoke, Napochi, Narragansett, Natchez, Natchitoches, Natsit-kutchin, Nauset, Navaho, Nehalem, Nestucca, Neusiok, Nez Percé, Niantic, Nicoleńo, Nipmuc, Nisqually, Nomlaki, Nongatl, Nooksack, Noquet, Northern Paiute, Northern Shoshoni, Nottaway, Ocale, Occaneechi, Ochechote, Oconee, Okanagon, Okelousa, Okmulgee, Okwanuchu, Omaha, Onatheaqua, Oneida, Onondaga, Opelousa, Osage, Osochi, Oto, Ottawa, Ozette, Paiute, Palouse, Pamlico, Papago, Pascagoula, Passamaquoddy, Patiri, Patwin, Pawnee, Pawokti, Pecos, Pedee, Pend d’Oreille, Pennacook, Penobscot, Pensacola, Pequot, Pima, Piro, Pistol River (Chetleschantunne), Pocomtuc, Pohoy, Pomo, Ponca, Potano Potawatomi, Powhatan, Pswanwapam, Puyallup, Quahatika, Quiatso, Quapaw, Quileute, Quinault, Quinipissa, Sac, Sahehwamish, Salinan, Salmon River Indijanci, Saluda, Samish, Sanpoil, Santee, Santiam, Saponi, Satsop, Saturiwa, Sawokli, Semiahmoo, Seminole, Seneca, Senijextee (Lake), Serrano, Sewee, Shakori, Shasta, Shawnee, Siletz, Sinkaietk, Sinkakaius, Sinkiuse (Columbia), Sinkyone, Sioux, Sissipahaw, Siuslaw, Sixes River Indijanci (Kwatami), Skagit, Skilloot, Skin, Snohomish, Snoqualmie, Soacatino (Xacatin), Sobaipuri, Spokan, Squaxin, Stockbridge, Sugeree, Suquamish, Surruque, Susquehanna, Sutaio, Swallah, Swinomish, Tacatacuru, Taensa, Taidnapam (Upper Cowlitz), Takelma, Tali, Tamathli, Tanaina, Tanana, Tangipahoa, Tano, Tapanash, Taposa, Tawakoni, Tawasa, Tawehash, Tenino, Tennuth-kutchin, Tequesta, Tewa, Tilkuni, Tillamook, Timucua, Tiou, Tiwa, Tlingit, Tocobaga, Tohome, Tolowa, Tonkawa, Tranjik-kutchin, Tübatulabal, Tukspush (John Day), Tunica, Tuscarora, Tuskegee, Tutelo, Tututni, Tututunne (Tututni), Twana, Tyigh, Umatilla, Umpqua, Ute, Vanyume, Vunta-kutchin, Waccamaw, Waco, Wahopum, Wailaki, Walla Walla, Walpapi, Wampanoag, Wanapam, Wappinger, Wappo, Wasco, Washa, Washo, Wateree, Watlala, Wauyukma, Waxhaw, Weapemeoc, Wenatchee, Wenrohronon, Western Shoshoni, Whilkut, Wichita, Wind River Shoshoni, Winnebago, Wintu, Winyaw, Wishram, Wishtenatin (Khwaishtunnetunne), Wiyot, Woccon, Wyam (Deschutes), Wyandot, Wynoochee, Yadkin, Yahi, Yahuskin, Yakima, Yamasee, Yamel, Yana, Yaquina, Yavapai, Yazoo, Yokuts, Yoncalla, Yscani, Yuchi, Yufera, Yui, Yuki, Yuma, Yurok, Yustaga, Zuńi.

Kultura
Sveučilište u Virginiji, osnovao ga je Thomas Jefferson, jedan je od 19 UNESCO-vih spomenika svjetske baštine u Sjedinjenim Državama. On jedan od mnogih visokocjenjenih javnih sveučilišta podržanih od strane američke vlade
Sveučilište u Virginiji, osnovao ga je Thomas Jefferson, jedan je od 19 UNESCO-vih spomenika svjetske baštine u Sjedinjenim Državama. On jedan od mnogih visokocjenjenih javnih sveučilišta podržanih od strane američke vlade

Američka kultura je specifična po tome što amerikanci kao nacija nisu postojali prije 1776 godine, ali umjetnost se počela stvarati skoro istom po iskrcavanju prvih slobodnih ljudi u Novom svijetu. Spomenimo samo neke književnike:


* James Fenimore Cooper (1789 - 1851)
* Nathaniel Hawthorne (1804 - 1864)
* Saul Bellow (1921-1994)
* Jack London (1876-1916)
* Jerome David Salinger (1919-danas)
* Edgar Allan Poe (1809 - 1849)
* Herman Melville (1819 - 1891)
* Ralph Waldo Emerson (1803 - 1882)
* Henry David Thoreau (1817 - 1862)
* Mark Twain (1835 - 1910)
* Henry James (1843 - 1916)
* Walt Whitman (1819 - 1892)
* Emily Dickinson (1830 - 1886)
* Thomas Stearns Eliot (1888 - 1965)

I skladatelja:

* George Gershwin (1898. - 1937.)

I recimo da ovdje pišu značajniji američki književnici 19. stoljeća, ali ima još i 20. stoljeće, glazba, film, slikarstvo... Američka kultura je preskočila srednji vijek, barok i renesansu, ali svejedno ima što za ponuditi.

Politička podjela

SAD se satoji od 50 saveznih država koje su unutar sebe podijeljene na 3,141 okrug i okružnih ekvivalenata (2006).

Microsoft je američka softverska tvrtka. Osnovali su ju 1975. godine Bill Gates i Paul Allen. Osnovna djelatnost tvrtke je razvoj osnovnog računalnog softvera poput operacijskih sustava, razvojnih alata, uredskih programa, baza podataka, itd.


Povijest

Prvi Microsoftov proizvod bio je Basic prevodilac (eng. interpreter) za prvo komercijalno osobno računalo Altair 8800. Godine 1977. proizveli su i program-prevodilac (eng. compiler) za programski jezik Fortran. U 1978. godini, otvorili su prvi prekomorski prodajni ured u Tokyu u Japanu, a prihod od prodaje te je godine premašio milijun dolara. Godine 1979. prebacuju težište razvoja na softver za 16-bitne mikroprocesore i na njima zasnovana računala. Pravi početak uspona Microsofta u vodeću softversku tvrtku počinje 1981, kada je IBM izbacio na tržište osobno računalo IBM PC. Računalo je koristilo Microsoftov operacijski sustav MS-DOS 1.0 i Microsoftove programske jezike Cobol, Basic i Pascal . Microsoft je zadržao autorska prava na sav navedeni softver pa je rast popularosti IBM PC računala i njegovih kopija izravno pridonio rastu Microsofta.

Neki Microsoftovi proizvodi

Microsoft Windows je operacijski sustav za računala zasnovana na IBM PC standardu. Postoje brojne verzije za različite namjene, od osobnih računala do mrežnih poslužitelja (servera). Zbog planetarne raširenosti i popularnosti kopija IBM PC računala, operacijski sustavi Windows smatraju se glavnim Microsoftovim proizvodom.

Internet Explorer je internetski preglednik kojeg je razvila tvrtka Microsoft, te sastavni dio Microsoft Windows operativnih sustava. Od 1999. godine, je najrašireniji internetski preglednik.

Microsoft Office je softver za uredski rad. Uključuje program za obradu teksta Word, tablični kalkulator Excel, uredsku bazu podataka Access, program za izradu prezentacija Power Point te alat za izradu jednostavnih web stranica Front Page.

Microsoft Visual Studio je serija Microsoftovih alata za razvoj softvera. Radi se o korisničkim sučeljima (namijenjenim ugodnijem radu programera) povezanim s jezičnim procesorima koji podržavaju rad s raznim programskim jezicima. Najčešći su Microsoft Visual Basic, C++ i C#. Visual Studio podržava i dizajnerski pristup izradi programskog koda - onaj u kojemu kod ne treba pisati, nego se programiranje može obavljati raspoređivanjem grafičkih ikona koje simboliziraju dijelove koda pri čemu se upisuju samo neke osnovne značajke (eng. Properites) tih dijelova koda.

Microsoft SQL Server jest vrlo moćna i suvremena relacijska baza podataka. Osim samog pogona baze (eng. database engine), obuhvaća dodatne alate: konzolu za upravljanje bazom Enterprise Manager, konzolu za upite Query Analyzer te nadzorni alat Profiler. Microsoft Desktop Engine (MSDE) jest besplatna verzija pogona baze koja ne obuhvaća dodatne alate. Za MSDE su razvijeni neki besplatni programi nalik dodatnim alatima Microsoft SQL Servera.

Pocket PC je oznaka softversko-hardverskog standarda za vrstu ručnih računala ili dlanovnike. Veliki dio Pocket PC dlanovnika pokreće Microsoftov Windows CE operacijski sustav, verzija Windowsa posebno pisanog za ručna računala. Pocket PC dlanovnici imaju i svoje posebne verzije ostalog Microsoftovog softvera, od posebno prilagođenog Officea do dlanovničke verzije SQL Servera zvane Microsoft SQL Server CE.

Tržište i utjecaj

Microsoft danas drži znatan dio tržišta operacijskih sustava, internetskih pretraživača, uredskog softvera i razvojnih alata.

Na tržištu operacijskih sustava namijenjenim osobnim računalima, Windowsi drži daleko najveći dio tržišnog udjela. Na tržištu operacijskih sustava namijenjenih poslužiteljima (serveri), Microsoft je pak suočen sa snažnom konkurencijom drugih operacijskih sustava.

Microsoftovog internetski pretraživač Internet Explorer raširen je prije svega zato što dolazi upakiran u novije verzije Windows operacijskih sustava. Takva vrsta isporuke rezultirala je optužbom Microsofta za monopolizam na američkom sudu.

Microsoft je dominantan i na tržištu uredskih programa sa svojim paketom Microsoft Office.

Računalo (još i kompjutor, kompjuter, obradnik, rednik, komputator[1]) je složen uređaj koji služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku. Računala su sastavljena od dijelova koji obavljaju jednostavnije, jasno određene funkcije. Složeno međudjelovanje tih djelova rezultira sposobnošću računala da obrađuje informacije.


Osnovna načela

Rad računala može biti zasnovan na kretanju mehaničkih dijelova, elektrona, fotona, kvantnih čestica ili neke druge fizičke pojave. Iako se računala mogu izgraditi na mnogim postojećim tehnologijama, gotovo svi današnji modeli sadrže u sebi elektroničke komponente.

Kod većine današnjih računala zadani problemi se u osnovi rješavaju pretvaranjem svih relevantnih informacija u matematičke relacije korištenjem binarnog sustava (nula i jedan). (Međutim, računala ne mogu riješiti sve matematičke probleme.)

Nakon što računalo izvrši izračunavanje zadatog problema, rezultat se prikazuje na korisniku (čovjeku) pristupačan način: preko signalnih žaruljica, LED displeja, monitora, pisača i dr.

Početnici u radu s računalima, pogotovo djeca, često ne mogu shvatiti činjenicu da su računala samo uređaji i da ne mogu "misliti" odnosno "razumjeti", čak ni ono što prikažu kao rezultat svog "rada". Slike, boje, riječi i dr. koje vidimo na ekranu računalnog zaslona su samo programirani prikazi koje ljudski mozak prepoznaje i daje im značenje i smisao. Računalo samo manipulira tokovima elektrona, kojima na svojoj osnovnoj razini funkcioniranja - tranzistoru - dodjeljuje logičke vrijednosti nula ili jedan, odnosno stanje "nema napona" ili "ima napona". Do sada nam nije poznat način kojim bi se uspješno oponašalo ljudsko razmišljanje ili samosvjesnost.

Neke od važnih odrednica za konstruktivna rješenja [uredi]

Binarni ili decimalni?

Važan korak naprijed u razvoju digitalnih računala bilo je uvođenje binarnog sustava za unutrašnje numeričke procese. Ovim je prestala potreba za složenim izvršnim mehanizmima koje su računala zasnovana na drugim numeričkim sustavima, npr. decimalnom ili heksadecimalnom, zahtijevali. Usvajanje binarnog sustava rezultiralo je pojednostavljenjem konstruktivnih rješenja kod primjene aritmetičkih funkcija i logičkih operacija, znači, i pojednostavljenjem sklopova i dijelova samog računala.

Mogućnost programiranja

Mogućnost da se računalo programira, tj. opremi nizom izvršnih instrukcija bez potrebe za fizičko-konstruktivnim izmjenama, osnovna je funkcionalna karakteristika većine računala. Ova osobina je značajno unaprijeđena njihovim razvojem do stupnja na kojem su bili sposobni kontrolirati redoslijed izvršavanja instrukcija na osnovi podataka dobivenih tokom samog vršenja određenog programa. Ovo konstruktivno unaprjeđenje je još više pojednostavljeno uvođenjem (v. prethodnu cjelinu) binarne aritmetike kojom se mogu predstaviti različite logičke operacije.

Pohrana podataka

Tokom računskih operacija često je potrebno pohraniti međuvrijednosti ("dva pišem a jedan pamtim") koje će se upotrijebiti u daljem računanju. Brzina nekog računala je najčešće ograničena brzinom kojom se vrijednosti čitaju/zapisuju iz/u memoriju i njezinim kapacitetom. Prvobitno je zamišljeno da se memorija koristi samo za spomenute međuvrijednosti, međutim, ubrzo su se i sami programi počeli pohranjivati na ovaj način i to se uvelike primjenjuje kod današnjih računala.

Kako rade računala

Hardver (Sklopovlje)

Hrv. nazivi: sklopovlje, očvrsje, očvršće, tvrdotvorina

Iako se tehnologija izrade računala značajno izmijenila od vremena prvih elektroničkih modela sagrađenih u četrdesetim godinama XX. stoljeća, još uvijek je većina današnjih rješenja zasnovano na von Neumannovoj arhitekturi. Ta arhitektura podrazumijeva računalo kao sklop sastavljen od četiri glavna dijela:

* ALU (Arithmetic and Logic Unit) - aritmetičko-logička jedinica,
* kontrolna jedinica,
* memorija i
* I/O (Input and Output) - ulazni i izlazni sklopovi.

Ovi dijelovi su međusobno povezani mnoštvom žica - sabirnicom (engl. bus). Svi su obično pogonjeni vremenskim uređajem (tajmer, sat, generator takta), mada i drugi "događaji" mogu pogoniti kontrolne sklopove.

Procesor

Artimetičko-logička jedinica (ALU - arithmetic and logic unit) je sklop koji vrši osnovne aritmetičke operacije (zbrajanje, oduzimanje i dr.), logičke operacije (I, ILI, NE) i uspoređivanje, npr. podudara li se sadržaj dva bajta. U ovoj jedinici se zapravo "odrađuje glavni posao".

Kontrolna jedinica vodi računa o tome koji bajtovi u memoriji sadrže instrukciju koju računalo trenutno obrađuje, određuje koje će operacije ALU izvršavati, nalazi informacije u memoriji koje su potrebne za te operacije i prenosi rezultate na odgovarajuća memorijska mjesta. Kada je to obavljeno, kontrolna jedinica ide na narednu instrukciju (obično smještenu na sljedećem memorijskom mjestu) ukoliko instrukcija ne govori računalu da je sljedeća instrukcija smještena negdje drugdje.

Kada se poziva na memoriju, data instrukcija može na različite načine odrediti odgovarajuću memorijsku adresu. Uz to, neke matične ploče podržavaju dva ili više procesora. Takve obično nalazimo kod poslužitelja (servera).

Memorija

Ovdje podrazumijevamo da je memorija niz obrojčenih/numeriranih stanica, od kojih svaka sadrži djelić informacije. Informacija može biti instrukcija kojom se računalu zadaje neki zadatak. Stanica može sadržavati i podatak koji je potreban računalu da bi izvršilo neku instrukciju. U svakom slučaju, bilo koja stanica može sadržavati djelić informacije koji u danom trenutku može predstavljati podatak a već u sljedećem - instrukciju. Znači, sadržaj memorijskih stanica se neprestano mijenja.

Veličina svake stanice i njihov broj razlikuju se od računala do računala, a i tehnologije izrade tokom njihovog razvoja su bile bitno različite. Tako smo imali elektromehaničke memorije - releje, cijevi ispunjene živom u kojima su se stvarali zvučni pulsevi, matrice stalnih/trajnih magneta, pojedinačnih tranzistora, sve do integralnih sklopova s više milijuna diskretnih i aktivnih elemenata.

Ulazne i izlazne jedinice

Putem ulaznih i izlaznih jedinica (I/O) računalo dobiva informacije iz vanjskog svijeta i šalje rezultate natrag. Neke jednice mogu biti i ulazne i izlazne. Postoji širok spektar I/O jedinica; od tipkovnica, preko miševa, monitora, disketnih pogona, CD/DVD (optičkih) pogona, pisača, sve do skenera i kamera.

Zajednička osobina svih ulaznih jedinica je da pretvaraju informacije određene vrste u podatke koji dalje mogu biti obrađeni u digitalnom sistemu računala. Nasuprot tome, izlazne jedinice pretvaraju podatke u informacije koje korisnik računala može razumjeti. U ovom slučaju, digitalni sustav računala predstavlja sustav za obradu podataka.

Arhitektura
Prijenosno računalo (prijenosnik, engl. laptop, notebook), bitno smanjenih dimenzija ali i često manjih mogućnosti i brzine za razliku od stolnog računala (engl. desktop)
Prijenosno računalo (prijenosnik, engl. laptop, notebook), bitno smanjenih dimenzija ali i često manjih mogućnosti i brzine za razliku od stolnog računala (engl. desktop)

Kod današnjih računala, aritmetičko-logička i kontrolna jedinica smještene su na jednom integralnom sklopu koji nazivamo središnja procesorska jedinica (CPU - central processing unit). Memorija računala smještena je na nekoliko malih integralnih sklopova pored centralnog procesora. Nerazmjerno velik dio ukupne mase računala zapravo je sadržan u sustavu napajanja električnom energijom - jedinica za napajanje i I/O uređajima.

Neka od većih računala razlikuju se od gore opisanog modela uglavnom po većem broju procesora i kontrolnih jedinica koji rade istovremeno. Dodajmo ovome i da neka računala, čija je isključiva namjena znanstveno istraživanje i računanje, imaju sasvim drugačiju arhitekturu i zbog drugačijeg, nestandardiziranog načina programiranja, nisu našli širu komercijalnu primjenu.

Dakle, u biti, načelo funkcioniranja računala je prilično jednostavno; kod svakog takta, računalo povlači instrukcije i podatke iz svoje memorije, izvršava instrukcije, pohranjuje rezultate i ponavlja ciklus. Ponavljanje se vrši sve do nailaska na instrukciju "stop".

Softver (Programska oprema)

Instrukcije

Hrv. nazivi:Programska oprema, mekušje, napudbina, mekotvorina

Računalne instrukcije nisu bogate kao što je ljudski jezik. Računalo poznaje samo ograničen broj jasno definiranih i jednostavnih instrukcija. Evo nekoliko primjera: "kopirati sadržaj ćelije 7 u ćeliju 19", "ako je sadržaj ćelije 999 veći od 1, slijedeća instrukcija se nalazi u ćeliji 100", "sadržaj ćelije 6 oduzeti sadržaju ćelije 33 a rezultat upisati u ćeliju 50".

Instrukcije su u računaru predstavljene binarnim sustavom brojeva. Operacija "kopiraj" je, npr. kod Intelovih mikroprocesora u binarnom sustavu predstavljena ovako: 10110000. Određeni niz instrukcija koje određeno računalo može razumjeti naziva se strojni kod. U stvarnosti, ljudi ne stvaraju instrukcije direktno u mašinskom jeziku već koriste programske jezike koje se prevode u strojni kod putem posebnih računalnih programa "prevodilaca" i kompajlera. Neki programski jezici su veoma bliski strojnom kodu, kao što je sabirnik (Assembler), a drugi, kao Prolog, zasnovani su na apstraktnim načelima koja imaju malo sličnosti sa stvarnim operacijama unutar računala.

Programi

Računalni program je niz instrukcija koje računalo može izvršiti.Tipično moderno osobno računalo (PC - personal computer) može izvršiti nekoliko milijarda instrukcija u sekundi. Recimo i to da izvanredne sposobnosti računala nisu posljedica izvršavanja složenih instrukcija već milijuna jednostavnih koje programeri uobličavaju u svrsishodne funkcije. Dobar programer, na primjer, izradi niz instrukcija kojima se izvršava neki jednostavan zadatak kao što je iscrtavanje jedne točke na ekranu i taj niz zatim učini dostupnim drugim programerima.

Sadašnja su računala u stanju izvršavati nekoliko programa istovremeno. U stvarnosti, određeno kratko vrijeme procesor izvršava instrukcije jednog programa, a zatim se prebacuje na drugi program i izvršava dio njegovih instrukcija. To određeno kratko vrijeme često nazivamo vremenski isječak. Ovaj način rada stvara iluziju izvršavanja nekoliko programa istovremeno, a u stvarnosti se radi o tome da programi dijele procesorsko "radno vrijeme".

Operacijski sustav

Operacijski sustav (OS) je skup programa koji omogućuju provođenje radnih zahvata na računalu. Zadaci OS-a su olakšavanje uporabe računala, djelotvorno iskorištavanje svih dijelova računala te višeprogramski rad. OS odlučuje koji će program u danom trenutku biti izvršavan, koliko i kojih resursa će mu biti dodijeljeno (memorija, I/O) i sl. OS također osigurava takozvani apstraktni omotač oko hardvera i programima dopušta pristup preko servisa kao što su kodovi (upravljački programi - "drajveri" od engl. driver), koji omogućavaju programerima pisanje programa bez potrebe za poznavanjem detalja o svim priključenim uređajima.

Većina operacijskih sustava koji imaju te apstraktne omotače takođe imaju i standardizirano korisničko sučelje. Danas je najzastupljeniji operacijski sustav Windows. Postoje i besplatne alternative, kao što je Linux.

Domaći pas (Canis lupus familiaris) sisavac je iz reda psolikih odnosno porodice pasa (Canidae).

Porijeklo

Psi su bili prve domaće životinje među sisavcima. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. Sve pasmine potječu od vuka (Canis lupus) unatoč tvrdnjama nekih da potječu i od lisica.

Psi su vjerojatno prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti.

Pas, Canis familiaris, kralježnjak je, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga. Njuška mu je vlažna, posjeduje izvrstan njuh i vrlo je društven. Izrazito dobro trči i spretno pliva te može vrlo brzo mijenjati smjer trka. Dok spava, često ga prate sni u kojima trza repom, cvili i potiho laje i reži.

Smatra se da je predak psa bila životinja slična vuku - vjerojatno mješanac izmedu vuka i čaglja - koja je živjela prije nekoliko milijuna godina. Čak se i danas pripitomljeni psi mogu uspješno razmnožavati s vukovima i čagljevima. Neki smatraju da se svi psi mogu podijeliti u dvije velike skupine - na one koji su slični vukovima i na one koji su slični čagljevima.

Bez obzira na isitnu o njihovu podrijetlu, potpuno je jasno da su psi po prvi put pripitomljeni još u kamenom dobu - prije najmanje 50.000, a vrlo vjerovatno čak i 100.000 godina. Sve ovo doznajemo s crteža iz paleolitika (staro kameno doba) koji prikazuju lov ljudi s psima. Najstariji ostaci pitomih pasa pronađeni su u iskopinama europskih naseobina, a datiraju iz kasnog mezolitika (srednje kameno doba). Ti ostaci nalikuju dingu, divljem psu udomaćenom u Australiji.

O razlozima zbog kojih se psa počelo smatrati "čovjekovim najboljim prijateljem" postoje mnoge teorije, ali nisu pronađeni dokazi koji bi ijednu od njih potvrdili.

Moguće je da su se psi zbog svoje sklonosti skupljanju ostataka priklonili čovjeku, a on je ubrzo razvio sve mogućnosti ove inteligentne, vješte i uglavnom poslušne životinje.

Psihologija pasa
Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj psihologiji je pažljivo promatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude.
Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas.

Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za životom u sustavu hijerarhije. Već sa 4 do 5 tjedana očigledno je koji dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi izaći iz legla.
Kad napusti leglo, štene dobiva novo društvo koje čine svi članovi jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novi teritorij.

Jezik pasa

Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a može čak leći na leđa.

Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje neki puta nije znak umora već zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju.

Gledanjem psa izravno u oči može ga se isprovocirati jer on to doživljava kao napad ili kao poziv na igru ili kao poziv na neku drugu aktivnost, ovisno o količini bliskosti između psa i čovjeka koji s njime komunicira.

Jedan od načina na koji čovjek može pokazati dobre namjere prema psu je da čovjek čučne. Na taj način pas (u skladu s psećim uobičajenom govorom tijela) dobija informaciju o nepostojanju namjere agresije prema njemu.

Govor tijela čovjeka psu kazuje puno više nego govor tijela čovjeka prema čovjeku. Pas će dobrohotno primiti pasivni položaj ruke čovjeka s ponuđenom nadlanicom koju pas moše ponjušiti (i na taj način se upoznati s čovjekom). Uzdignute ruke ili ruke kojima čovjek vrši nagle pokrete (na koje su psi 40 puta perciptivniji od ljudi) kod psa mogu izazvati krivo tumačenje i potrebu za obranom.

Intranet je privatna računalna mreža neke organizacije koja koristi Internet protokole, mrežnu povezanost i mogućnosti javnih telekomunikacijskih sustava kako bi omogućila svojim zaposlenicima sigurnu razmjenu informacija ili obavljanje nekih radnji vezanih za organizaciju. Ponekad se termin intranet odnosi na svoju najuočljiviju uslugu, interne web stranice. Za izgradnju intraneta koriste se isti koncepti i tehnologije potrebne i za Internet, kao što su klijenti i serveri koji koriste Internet protokol (IP). Koriste se i drugi Internet protokoli kao što su HTTP, FTP i e-mail.

Pojednostavljeno, intranet se može objasniti kao privatni oblik Interneta ili kao oblik interneta ograničen na jednu organizaciju.

Ekstranet

Intranet mreže razlikuju se od ekstranet mreža po tome što se one prvenstveno odnose na zaposlenike neke organizacije dok ekstranet karakterizira dostupnost i klijentima, dobavljačima, suradnicima ili drugim ovlaštenim strankama. Intranet ne mora nužno imati pristup internetu. Ako je omogućen, obično se odvija kroz izlaz zaštićen vatrozidom, uz identifikaciju korisnika, kodirane poruke i često kroz upotrebu virtualnih privatnih mreža (VPN). Kroz takav sustav, zaposlenici mogu sa udaljenih mjesta pristupiti informacijama organizacije, računalima i internom komunikacijskom sustavu. Intranet, osim međusobne komunikacije zaposlenika, koja može korištenjem on-line foruma doveti i do stvaranja novih poslovnih ideja, koristi se i za isporuku softverskih alata i aplikacija za unaprijeđenje produktivnosti.

Prednosti
1. Produktivnost rada: intranet omogućuje zaposlenicima brz pristup informacijama i aplikacijama značajnima za njihove zadaće i dužnosti. Pomoću jednostavnog web preglednika korisnici mogu bilo kada i, ovisno o sigurnosim propisima, od bilo kuda pristupiti podacima sadržanima u bilo kojoj bazi podataka u koju organizacija želi omogućiti pristup. Na taj način povećava se mogućnost da zaposlenici organizacije obavljaju svoj posao preciznije, brže i sa pouzdanjem u vjerodostojnu informaciju.
2. Vrijeme: uz pomoć intraneta, zaposlenicima su traženi podaci dostupni u vrijeme u koje to njima treba, umjesto da ih se nemarno zatrpava e-mailovima, koji, možda, i nisu toliko precizni.
3. Komunikacija: intranet se koristi kao značajno sredstvo kako u vertikalnoj, tako i u horizontalnoj poslovnoj komunikaciji. Objavljivanjem podataka na mreži omogućuje se održavanje "znanja" organizacije i pristupa njemu koristeći web tehnologije. Pod time se misli na, primjerice, priručnike za zaposlene, podatke o povlasticama, poslovne standarde, pa čak i online edukaciju. Budući da svaka poslovna podružnica može dokument objavljen na mreži zamjeniti novime, najnovija verzija uvijek je preko intraneta dostupna zaposlenicima.
4. Poslovno djelovanje i odlučivanje: intranet može poslužiti i kao podloga za razvoj i plasiranje poslovnih aplikacija kojima se podržava poslovno djelovanje i/ili odlučivanje u poslovanju koje se odvija u Internet okružju.

Nedostaci

1. Mora se kontrolirati objavljivanje informacija kako bi se osiguralo postavljanje isključivo preciznih i prikladnih podataka na intranet.
2. Moraju postojati strogi sigurnosni zahtjevi kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje intranetom ili njegova zlouporaba.

Planiranje i postavljanje intraneta [uredi]

Većina organizacija odvaja značajna sredstva za implementaciju intraneta kao važnog strateškog koraka u postizanju poslovnih ciljeva. U planiranju intranet mreže, neka od pitanja kojim se treba voditi jesu:

* Što žele postići intranetom?
* Koji bi odjel ili osoba imala kontrolu?
* Kako bi se nadomještali postojeći sustavi?
* Na koji bi se način vodila briga o sigurnosti?
* Kako se nositi za zakonskim i drugim ograničenjima?

Samo postavljanje mreže obuhvaćalo bi korake:

* Postavljanje web servera sa odgovarajućim hardwerom i softwerom
* Omogućiti pristup web serveru preko TCP/IP mreže
* Instalirati korisničke programe na sva potrebna računala
* Stvoriti homepage (glavnu stranicu) za sadržaj

Bob Marley (rođen Robert Nesta Marley, St. Ann , Jamajka, 6. veljače 1945. - Miami, SAD, 11. svibnja 1981.), reggae glazbenik

Jedini je reggae glazbenik koji je postigao status svjetske superzvijezde. Njegov otac Norman Marley bio je engleski vojnik iz Liverpoola. Odrastao je u sirotinjskom dijelu Kingstona na Jamajci, gdje je otkrio glazbu crne Amerike zahvaljujući američkim radio postajama. Nasljeđe ropstva i svijest o afričkoj domovini uvijek se osjećala u njegovoj glazbi, čak i kad je osvojio slušateljstvo zapada.

1963. je formirana originalna postava The Wailersa, koju čine Bob Marley, Bunny Livingstone i Peter Tosh. Njihova je prva pjesma (Simmer Down) ujedno i postala hit na Jamajci.

1966. Haile Sellasie je posjetio Jamajku i tad Bob i ostatak Wailersa prihvaćaju rastafarijansku vjeru. Svojom glazbom nastoje rasprostraniti poruku ljubavi i mira, u rodnoj zemlji Bob postaje prorok, a njegov utjecaj seže i do politike.

Kad je u svibnju 1981. godine, Marley umro od raka na nožnom palcu(zanemarena ozljeda prilikom igranja nogometa), svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih skladatelja njegove generacije. Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju glazbenike širom svijeta. Bio je rastafarijanac, jedan od najvećih zagovornika pan-afrikanizma, i pjevao je o dokidanju represije.


Neki Marleyevi citati iz poznatijih pjesama:

"don´t forget yor history nor your destiny."

"in the abundance of water, the fool is thirsty."

"the harder the battle the sweet of jah victory."

"open your eyes & look within, are you satisfied with the life you´reliving."

"in this great future you can`t forget your past."

"If you get down and quarell everyday, you're saying prayers to the devil, I say."

"Just can't live that negative way...make way for the positive day!"

"One bright morning, when my work is over I will fly away home!"